Čak 75 posto maslinovog ulja dolazi iz jedne afričke zemlje, a EU ga - ne kontrolira

Uvoz raste, kontrole stagniraju

Revizori su posebno istaknuli zabrinjavajuće stanje kontrole pesticida i drugih onečišćujućih tvari u uvoznim pošiljkama. "Kontrole pesticida i drugih onečišćujućih tvari ili su nepostojeće ili vrlo ograničene", navodi ECA.

Najviše zabrinjavaju konkretni primjeri. Belgija, prema izvješću, ne planira nikakve posebne provjere na graničnim prijelazima. U Španjolskoj se uvoz ne testira sustavno na onečišćujuće tvari, a podaci o uzorkovanju djeluju gotovo nevjerojatno: između 2018. i 2023. analizirana su samo tri uzorka ovog ulja na ostatke pesticida te 50 uzoraka na ostale onečišćujuće tvari, piše Agroklub.

U Italiji je situacija još ozbiljnija, prema nalazu revizora, uvoz ove robe nije uzorkovan niti 2023. niti 2024. godine. Grčka je tek 2024. uvela posebne granične kontrole.

Sve to posebno dobiva na težini kada se zna da Italija, Španjolska i Grčka zajedno čine više od 90 posto ukupne proizvodnje maslinovog ulja u EU.

Bruxelles priznaje problem i najavljuje pojačane zahtjeve

Europska komisija reagirala je na izvješće tako da će od država članica zatražiti dodatne informacije i više detalja o načinu na koji procjenjuju rizike kod uvoza.

Ministar vanjskih poslova Mohamed Ali Nafti izjavio je kako Tunis želi udvostručiti trenutnu izvoznu kvotu na 100.000 tona. Takva perspektiva izazvala je oštre reakcije poljoprivrednih organizacija, osobito u Italiji.

Hrvatski maslinar: Najveći problem crno tržište i neznanje potrošača

Juraj Ivanković, proizvođač maslinovog ulja i član Zagrebačkog maslinarskog instituta za Agroklub kaže kako je opće poznato da je maslinovo ulje desetljećima jedna od najčešće patvorenih namirnica na svijetu.

"Generalna percepcija je da je ono jedno od najčešćih patvorina na svjetskom tržištu. Ne znam povećava li se intenzitet nalaza inspekcija, ali činjenica je da problem postoji", kaže Ivanković.

Ipak, naglašava da se u Hrvatskoj ključni problem često ne nalazi na policama velikih trgovačkih lanaca, nego u takozvanim "crnim kanalima" prodaje. "Velik broj potrošača kupuje ulje od obitelji, poznanika ili preko neslužbenih kanala pod pričom “to ti je domaće, dobro”. Ta ulja često nisu testirana niti pravilno pakirana", upozorava.

Ivanković navodi kako se u praksi često susreće s primjerima gdje ljudi vjeruju da kupuju vrhunsko domaće ekstra djevičansko ulje, a ono je zapravo organoleptički loše. "Probate ulje i odmah osjetite da to definitivno nije ekstra djevičansko, često nije ni djevičansko, nego je najvjerojatnije lampante, ulje koje se tradicionalno koristi u neprehrambene svrhe", objašnjava.